Josip Buturac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josip Buturac
Josip Buturac.jpg
Rođenje 14. studenoga 1905.
Grabarje kod Požege
Smrt 5. listopada 1993.
Lovrečina Grad
Polje crkvena povijest

Josip Buturac (Grabarje kod Požege, 14. studenoga 1905.Lovrečina Grad, 5. listopada 1993.), bio je povjesničar, crkveni povjesničar, arhivist i crkveni pisac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Josip Buturac rodio se je u Grabarju kod Požege 1905. godine. Brat je hrvatskog crkvenog pisca, crkvenog glazbenika i građevinskog inženjera Lojze Butorca.[1] Osnovnu školu polazio je u Ruševu, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, gdje je 1925. godine u Nadbiskupskoj gimnaziji maturirao. Studij teologije završio je u Zagrebu, od 1934. do 1936. godine studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu (tal. Pontificia Università Gregoriana). Od 1936. do 1939. godine slušao je hrvatsku povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1944. godine s tezom Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja.[2] Od 1939. do 1941. godine bio je arhivar u Nadbiskupskoj kancelariji i arhivu u Zagrebu a od 1941. do 1965. godine radio je u Državnom arhivu u Zagrebu.[2] U razdobljima 1944-45. i 1953-62. predavao je crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.[2]

Od 16. studenoga 1966. godine pa do svoje smrti 5. listopada 1993. godine Josip Buturac živio je kao duhovnik samostana milosrdnica u Lovrečina Gradu, nedaleko Vrbovca.[3]

Znanstvena djelatnost[uredi VE | uredi]

Objavio je niz rasprava, članaka, ocjena i samostalnih djela s područja crkvene i nacionalne povijesti te arhivistike. U povijesnim radovima Buturac je obrađivao teme iz crkvene i kulturne povijesti, zalazeći u povijesno-topografske, toponomastičke, migracijske i druge demografske pojave u prošlosti, posebno u pitanja nataliteta i mortaliteta u pojedinim regijama. Među radovima iz toga područja ističe se opsežno djelo Stanovništvo Požege i okolice od 1700-1950 (Zagreb 1967.). Nakon svog rodnog požeškog kraja Josip Buturac najviše je pisao o Vrbovcu i njegovoj okolici.

Iako njegove tekstove ne obilježuje izrazito zanimanje za neko povijesno razdoblje, ipak su najbrojniji oni u kojima obrađuje poglavlja od 17. do sredine 19. st., većinom utemeljeni na neobjavljenoj arhivskoj građi. Znatni su također njegovi prilozi hrvatskoj arhivističkoj literaturi, posebno crkvenoj arhivistici.

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • Arhivska čitanka, 1950.
  • Stanovništvo Požege i okolice od 1700–1950, Zagreb, 1967.
  • Povijest Katoličke crkve među Hrvatima, 1973. (suautor A. Ivandija)
  • Pisani spomenici Požege i okolice 1210–1536, 1995.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Najviše papinsko priznanje angažiranom sisačkom vjerniku Lojzi Buturcu. Građevinar, crkveni glazbenik i pisac, Glas Koncila, 51 (1956), 18. prosinca 2011., pristupljeno 17. kolovoza 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatska enciklopedija: Buturac, Josip, pristupljeno 17. kolovoza 2015.
  3. Život i djelo dr. Josipa Buturca (2008. g.), izložba, Državni arhiv u Slavonskom Brodu, pristupljeno 17. kolovoza 2015.