Fra Bartolomeo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fra Bartolomeo
visoka renesansa
Fra Bartolomeo
Rođenje 28. ožujka 1472., Firenca, Italija
Smrt 31. listopada 1517., Firenca
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Firenca, Venecija, Rim
Utjecao Rafael, Andrea Del Sarto, itd.
Utjecali Leonardo, Cosimo Rosselli, Domenico Ghirlandaio, Filippino Lippi
Poznata djela Vizija svetog Bernarda
Portal o životopisima

Fra Bartolomeo, pravog imena Baccio della Porta, poznat i kao Bartolommeo di Pagholo i Bartolommeo di San Marco[1], bio je talijanski slikar visoke renesanse[2] i dominikanski svećenik.

Fra Bartolomeo je učio slikarstvo u radionici Cosima Rossellija, da bi nakon obuke otvorio radionicu zajedno sa slikarem Mariottom Albertinellijem u Firenci, gdje je proveo većinu svoje karijere. Bartolomeovi rani radovi kao što je Navještenje (1497., Volterra) su pod utjecajem uravnoteženih kompozicija umbrijskog slikara Perugina i sfumata Leonarda da Vincija. Godine 1499. Bartolomeo je dobio narudžbu za izradu monumentalne freske Posljednji sud u jednoj od kapela grobnica u crkvi Santa Maria Nuova.

Vizija svetog Bernarda, oko 1504., Galerija Uffizi, Firenca.

Pod utjecajem firentinskog dominikanskog vjerskog reformatora Girolama Savonarole, Bartolomeo se pridružio samostanu dominikanskog reda 1500. godine, da bi 1501. potpuno napustio slikarstvo. Ponovo se vratio slikanju tek 1504. godine radeći samo biblijske kompozicije (Sveta obitelj, 1504.; Uzašašće Marijino, 1507.; Majka Božja sa svecima, 1509.; Majka Božja milosrdna, 1515.; Pietà, 1516.), koje su bile u službi vjerskog reda kojemu je pripadao. Godine 1504. završio je sliku Vizija svetog Bernarda koja se smatra njegovim najvećem doprinosu monumentalnom stilu visoke renesanse i koja je snažno utjecala na Rafaela[3].

Godine 1508. Bartolomeo je u posjeti Veneciji gdje asimilira kolorizam mletačkih slikara. Tamo je naslikao je grupu slika s vjerskom tematikom koje odlikuje uravnotežena kompozicija i atmosferska gustoća postignuta upotrebom Leonardovog sfumata. Među tim djelima se ističu Bog Otac sa svetom Katarinom od Siene i Marijom Magdalenom iz 1509. godine (San Pietro Martire, Murano) i Mistična vjeridba sv. Katarine (1512.).

Godine 1513. u Rimu slika Petra i Pavla (Vatikanski muzeji), a po povratku u Firencu osniva studio u samostanu sv. Marka i slika za palaču Pitti i freske za dominikanski samostan Pian di Mugnone, Fiesole. Njegova freska u tom samostanu, Noli me tangere, je njegova posljednje djelo. Preminuo je u Firenci 1517. godine.

U svojim djelima nastojao je spojiti Leonardovu izražajnost i sfumato, Rafaelovu liričnost, Michelangelovu monumentalnost i koloristička dostignuća mletačkoga slikarstva[2].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Fra Bartolomeo
  1. Fra Bartolommeo di Pagholo, Encyclopædia Britannica, 11. izd., Vol. III., Cambridge: Cambridge University Press, 1911., str. 124.
  2. 2,0 2,1 Bartolomeo della Porta, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 24. studenoga 2016.
  3. Frederick Hartt, History of Italian Renaissance Art, 2nd ed., Thames & Hudson, 1987., str. 477. ISBN 0500235104

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]